subota, 09.07.2011.
Ciscenje ormara (u svakom smislu te rijeci)
Opet ta prokleta vrucina!!!
I tako stigla ja kuci nakon svojeg zasluzenog odmora (dva tjedna bez mobitela, maila i ostalih komunikacijskih sredstava-raj na zemlji) i naravno vratila 3 puna kofera krpica koje nisam ni pogledala a kamoli obukla. Od ogromne kolicine torbica, cipela, haljinica, kosuljica, vestica zavrtilo mi se u glavi, a raspakiravanje je trajalo duze od pakiranja i zapitam se ja CEMU? Zasto ponovno po ne znam koji put spremam krpice za koje 100% znam da nikada necu obuci? Prosvjetljenje se dogodilo u trenutku shvacanja da vise od pola stvari koje ponovno vracam u ormar
a) nikada nisam obukla
b) nisam obukla vise od godinu dana
c) nisam obukla vise od dvije godine...
I tako 3 su pune crne vrece (dvije za proslijediti a jedna zaista za otpad jer su te stvari toliko demode da vjerojatno nikada vise nece biti na modnim listama) oslobodile prostor mojih ormara koji su mi potiho zahvaljivali na tome. Nakon mukotrpnog ciscenja (bacanja) cijelo jutro, zasluzena casa hladnog pjenusca mi je sjela ko budali samar i upravo u trenutku uzivanja u okusu kojeg obozavam jedna je misao prostrijelila moju glavu. Odluka da se rijesim nepotrebnih stvari je zapravo bila laka u trenutku kada je do nje doslo, no zasto mi je toliko dugo trebalo da je donesem? Godine i godine zatrpavanja prostora i gusenja same sebe u tonama bespotrebnih krpica, cemu? Nista mi nisu pomogle svih ovih godina, samo su mi smetale a ja ih se nisam imala hrabrosti rijesiti. No nije li to tako sa svim stvarima u zivotu? Vecina odluka su teske no zapravo su nezaobilazne. Kad tad morat cemo odluciti i krenuti novim putem ukoliko ne zelimo umrijeti u smradu i smecu vlastitog otpada koji smo godinama skupljali. Pa pitam se ja zasto cekati? Sto nisam te fucking bespotrebne haljine bacila prije dvije godine?
Ustedjela bih:
a) vrijeme pakiranja, raspakiravanja, ciscenja
b) zivce (miljon puta bih se nazivcirala sto ne mogu pronaci bas onu maicu koja mi treba u toj gomili bespotrebne robe)
c) griznju savjesti sto ponovno nesto kupujem uz ormar pun robe koju ne nosim
I sad kad iskustvo ciscenja ormara prenesem na zivot, zapravo shvacam da je sve to isto. Sto duze cekamo s odlukama one ce biti teze, sto se vise zakopavamo u svoje smece, teze cemo ga se rijesiti. Cemu trositi zivot i zivce na aktivnosti koje nam nisu drage, na osobe koje ne volimo i ne postujemo kad mozemo krenuti putem koji ce nas ispunjavati u svakoj sekundi? Samo treba reci: draga ipak ne volim onaj grah koji mi kuhas godinama, nisam te zelio povrijediti, al zato obozavam one tvoje tikvice;) It is simple as that! Pa stoga zapitajte se djevojcice i djecaci ima li nepotrebnog smeca u vasim zivotima koje samo ceka da ga se iznese. Ako ima, mozda je vrijeme za ciscenje ormara.
- 14:05 -
petak, 08.07.2011.
Sashaa's uvodna rijec
Ok ekipica. Zasto blog, zasto danas?
Pa za pocetak, lagano mi je dosta gledanja, slusanja i citanja misljenja razno raznih samoprozvanih strucnjaka koji nas savjetuju kako si dodatno zakomplicirati zivot, totalno poludjeti i osakatiti i onu zadnju nit posebnosti koju imamo u sebi. Nemam pojma da li ce ova moja naklapanja itko ikada procitati a kamoli komentirati no ionako ovo radim iskljucivo radi sebe: da ubijem ovaj "list papira" mislima koje su drustveno neprihvatljive, socijalno osjetljive a u najmanju ruku potpuno istinite i stvarne svakom zemaljskom covjeku htio on/ona to priznati ili ne. Danas mi je barem pet puta doslo da vicem iz petnih zila jer od kolicine gluposti koje sam se naslusala bi se vjerojatno i Svecima digla kosa na glavi.
Pa eto, izmedu ostalog, jedna od mojih dragih prijateljica po ne znam koji put me zamara pricama o svom kretenskom decku kojeg nikako da se rijesi jer ga "neopisivo voli i njezin zivot bez njega ne bi imao smisla". Wtf?!?!?!
Kad ti tvoj muskarac kojeg neopisivo volis u svakoj recenici kaze da si glupa, ostavlja te da ga cekas na aerodromu jer njegova partija bele jos nije zavrsila, prdi/smrdi/podriguje na dnevnoj bazi (i tu ne mislim na stvarne fizicke potrebe ispustanja plinova kroz tjelesne otvore), utrpa u sebe kao svinja u kaljuzi rucak koji si skuhala s ljubavlju (samo da se zna imam veliki respekt prema zivotinjama pa stoga svinje oprostite na ovoj usporedbi) a ti nakon svega toga kazes da "tvoj zivot bez njega ne bi imao smisla" neki k... ne valja u toj prici. Da da i nemojte se sad svi pomisliti "koja glupaca, ja bih ga odmah ostavila", jer drage moje djevojke sve smo takve. Slabe, tuzne i bez inicijative. Ne slusamo same sebe, a ni svoje prijateljice pune savjeta kad se radi o nekom drugom. E da, najlakse je davati savjete a onda raditi totalno kontra njih kad se radi o vlastitoj kozi. Pitam se odakle ta slabost i potreba da se ponizujete kad jedna recenica "ostavljam te" moze uciniti cuda?
I kazem ja tako svojoj prijateljici vise manje stvari koje sam podjelila s vama a ona odgovara "ma ne razumijes ti to"... Ha?!?! Naravno da ne razumijem! Ne mogu shvatiti da vecina zena, koje bi po prirodi trebale biti superiorna bica, skrivaju svoje osjecaje samo zato da ne budu same! Sto fali fucking samoci?! Pametne, lijepe, predivne izvana a hodajuci mrtvaci iznutra. Cemu? Radi povremenog loseg sexa? Radi par veselih trenutaka u mjesecu? Ma dajte molim vas. Zar vas zato majka rodila? Mislim da ne...
Kad sam ostavlja svog dugogodisnjeg decka (btw odvjetnika iz ugledne familije obozavanog od mojih roditelja i okoline) moja rodena majka me se gotovo pa odrekla s recenicom: imas trideset godina i vrijeme je da se skrasis, radi tebe nikada necu imati unuke i biti sretna, sto si mi to napravila?" To mogu jedino protumaciti kao kolektivno ludilo "bolje biti u losoj vezi nego nikakvoj". No srecom, ja sam se njega rijesila, majka mi je oprostila i definitivno najbolja odluka mog zivota jer konacno zivim. A to zelim i svojoj prijateljici. Da postane jaka i da zivi.
No da ne duzim previse i ne trosim dragocjeno vrijeme tebi potencijalni citatelju a ni sebi zavrsit cu ovu uvodnu rijec svoga ormara jer je vruce, sparno i vrijeme je za trening.
Sashaa P.
- 20:00 -
